Poofnice, porodični posao s ljubavlju

Apsolutno neodoljive bebi cipelice (nehodalice)  Poofnice ugledala sam najpre na Facebook-u, na slikama svojih prijatelja. A onda su me osvojile, lepotom i originalnošću, dok me je zaista oduševilo što jedan takav proizvod dolazi iz domaće, porodične radionice! Pričali smo sa Natašom Obradović, arhitektom i glavnim “šrafom” ove porodične mašinerije, o tome kako su nastale Poofnice i kako oni kao porodica svoju kreativnost  ugrađuju u proizvod koji s ljubavlju rade.

Na ideju sam dosla sasvim slučajno razmišljajući o tome šta bih mogla da radim, a da istovremeno zadovoljim i svoju potrebu za kreativnošću, jer je traženje posla u arhitekturi bilo veoma razočaravajuće za mene.  Tako sam razmišljala da krenem da radim neke stvarčice za bebe, posteljine i tome slično. Tražeći inspiraciju na internetu naišla sam sasvim  slučajno na nekoliko slatkih i neodoljivih modela cipelica za bebe i pomislila: što da ne !

Poofnice su porodični biznis, kakvu ulogu u njihovom nastanku imate Vi a kakvu Vaš suprug?

Uglavnom  sam ja dizajner i kreator samih Poofnica, a suprug je više usresređen na vizuelni identitet samog proizvoda, kao i propratnih elemenata vezanih za reklamiranje. On je dizajnirao naš logo, ambalažu i sajt.  On ima jako mnogo posla u firmi  – jer sami vodimo knjige, ispisujemo račune i fakture, sklapamo ambalažu…što zahteva  mnogo vremena, ali sve to jedino možemo da postignemo ukoliko radimo zajedno. Veliku podršku imamo i od naših najbližih, nekako, manje ili više, svi oni su uključeni u to. Moja sestra, akademski slikar, zajedno sa mnom radi  u našoj maloj radionici, mame su nezamenljive u nabavci kvalitenih materijala i krojenju tako da se ovo što mi trenutno radimo najbolje može nazvati mali porodični posao.

I suprug i ja smo arhitekte, ali ni jedno ni drugo se trenutno arhitekturom ne bavimo. Ponekad onako za svoju dušu uradimo i nešto što ima veze sa arhitekturom,  ali to su retke situacije jer smo uglavnom preokupirani svojim poslovima. Suprug je dizajner i kreativni direktor u jednoj  marketinškoj firmi, a ja vodim ovu našu firmu koja se zove “Skochi u ochi”. Radili smo i i unikate, otvoreni smo i za razne ideje samih kupaca, neke njihove aplikacije po želji ili ispis imena na samim Poofnicama, ali uglavnom radimo manje serije, kojima snabdevamo butike u kojima se trenutno naše Poofnice prodaju.

Kako izgleda put od ideje do gotovih Poofnica?

Nikako to ne mogu da prihvatim kao neku serijsku proizvodnju, nekako se saživim sa svakim pojedinačnim parom, pa kada bude završen ja ga posmatram kao da je prvi koji je izašao iz naše radionice. Sa puno ljubavi sam prišla ovom poslu i mislim da ljudi to nekako prepoznaju. Veoma lepa iskustva imamo sa našim kupcima… posle  niza  godina  u kojima  sam razmišljala da je sve manje ljudi koji neguju neke prave vrednosti u životu, ove mame, bake, tetke, tate… koji naručuju naše Poofnice za svoje mališane su mi opet vratili nadu u nešto za šta sam smatrala da je zauvek izgubljeno u ljudima na ovim našim prostorima.

Stekla sam nekoliko jako kvalitetnih poznanstava od kada se bavim ovim poslom. Inače su to sve zaista divni ljudi i mislim da im ovaj naš proizvod izmamljuje samo ono najbolje iz njih. Jako vodimo računa o komunikaciji sa kupcima, uvek  im se obraćamo sa poštovanjem i razumevanjem za sve njihove želje i pitanja. Ljudi to prepoznaju i na takav isti način uzvraćaju. Rado nam šalju sličice svojih mališana koji nose naše Poofnice i hvale naš način poslovanja kao i sam proizvod a čini mi se da ih najviše fascinira kada shvate da su proizvedene ovde u Srbiji.

Kako izgleda proces od ideje, traženja materijala, proizvodnje i plasmana i ko je za šta zadužen?

Proces od nabavke materijala do realizacije samog proizvoda je dosta kompleksan. Materijale je jako teško nabaviti ovde kod nas, pogotovo kada je reč o pamuku, jako je skup pa mnogi i ne žele više da ga nabavljaju.  Inače mi i ne možemo da kupujemo materijal na veliko jer pokušavamo da radimo manje serije, ali zato skoro svake nedelje izbacujemo po neki novi model. To i jeste moj veliki problem, jako mnogo ideja koje ne mogu da postignem da realizujem. ? Inače, za krojenje je uglavnom zadužena moja sestra i  moja i suprugova mama, opet moj tata je tu najvažniji vezano za sklapanje ambalaze, ja kreiram i pravim Poofnice, a suprug je uglavnom zadužen za štampu, raznošenje Poofnica do butika i drugim propratnim poslovima koji se nikako ne mogu zanemariti. Takođe, sa mnom u izradi je i moja prijateljica koja polako savladava ceo postupak.  Pravi mali porodični biznis. ?

Koliko Vam je internet pomogao ili pomaže u poslu i promociji proizvoda?

Poofnice mogu da se naruče lično od nas, preko facebook-a ili  mail-a   i mogu se kupiti u buticima koji, svakako tako mogu da kažem, s ljubavlju prodaju naše Poofnice.  Internet nam je mnogo pomogao da dođemo do nekih ljudi bez  čije podrške nikako ne bismo mogli da stignemo ovde gde smo sada.  Tu bih morala da pomenem časopis “Moj pedijatar” i blog stranice “Dnevnik bebe” i “Detinjarije” koji su nas kontaktirali na samom početku i dali takvu podršku da je meni to bilo nezamislivo da neko ko te uopšte ne poznaje  može na taj način da ti pomogne i da te podrži. Ovom prilikom bih se zahvalila svim ljudima koji su nas podržali kada nam je to bilo najpotrebnije.

Kako funkcionišete kao porodica, uz biznis koji zahteva dosta vremena i angažovanja?

Imamo našu malu Antoninu :), koja je u svakom slučaju naša najveća inspiracija.  Ona sada ima šest godina i pokazuje veeelike sklonosti ka kreativnim i lepim stvarima.  Učestvuje aktivno u našim poslovima,  ovog leta je izrazila želju da nam pomaže u pakovanju Poofnica, mi smo je naravno podržali u tome, pa je eto na taj način zaradila svoj prvi džeparac, kupila je nekoliko igračkica od tog novca i na to je bila jako ponosna. Naravno, sve je to za sada samo šala ona  ima svoje obaveze i svoju igru, ide u vrtić  i uživa u svom detinjstvu okružena ljubavlju i podrškom sa svih strana.

Na koji način uklapate sve obaveze, danas je teško biti zaposlena mama?

Nije nam lako da uklopimo sve te poslove,  koji inače zahtevaju jako mnogo vremena, a da sa druge strane porodica ne trpi. U početku je bilo mnogo teže, sada već uspevamo da se bolje organizujemo. Nekada se više radi noću baš iz tog razloga da bi mogli da se posvetimo jedni drugima tokom dana. Gledamo da opet svako od nas ima i malo vremena samo za sebe, druženje sa prijateljima, odlazak  na sportske aktivnosti… Antonina je dve godine trenirala ritmičku gimnastiku, a sada bi volela da pokuša i neku drugu aktivnost.  Sve u svemu, zadovoljni smo kako uspevamo sve da uklopimo, mada vrlo često nam se čini da vreme nekako jako brzo proleti, da možda ne uspevamo na pravi način da uživamo u svakom trenutku.

Da li smatrate da kod nas ima nade za ovakav porodični biznis i da li  planirate da ga u skorije vreme proširujete dodatnim asortimanom?

Imamo u planu proširenje proizvodnje,  jer je jako mnogo zainteresovanih distributera koji bi rado prodavali naše Poofnice u zemljama okruženja. Mnogi nas već čekaju, mada mi nekako ne volimo da to bude odjednom, polako proširujemo posao, pa ćemo videti dokle možemo u tome da stignemo.  Iskreno, jako smo se razočarali jer ne možemo da pronađemo ljude koji bi voleli da nauče da rade na izradi ovakvog jednog proizvoda. Nadam se da će se i to promenite, ali za sve je potrebno neko vreme.

Ceo članak možete da pogledate klikom na    www.maminsvet.net.

Sličan post

X